November 2009
2 posts
Mozda, jednom, na obali mora,
dok se voda bude razlivala oko nas,
kada me budes zeleo kao sto si me zeleo
zora prvih u predivnom dvorcu,
dvorcu nase ljubavi i ceznje.
Koji je video i progitao sve noci i dane,
zivoda koji su videli sve sto ni prozori ni zastori
nece saznati.
Zidova koji cute, trpe, placu.
Mozda, na toj obali, se desi sve sto nas je obislo do sad,
sve sto smo duzni...
Nemoj mi nista nuditi,
jer je ponuda samo jedno obecanje,
nepostojanost koja zivi u iluziji.
Ako mozes - pruzi mi,
koliko mozes i zelis.
Zivi u trenutku i dopusti, kad mozes,
da prodrem u tebe.
Deo tebe vredniji je od iluzija
izgovorenih u trenu.
Iluzije se magijom stvaraju,
a covek se stvarnoscu gradi.